Nausea and vomiting - the "big little problem" during recovery after anesthesia

Poslijeoperativna mučnina i povraćanje česte su i vrlo neugodne nuspojave u bolesnika nakon primjene anestezije. Unatoč primjeni modernih anestetika i minimalno invazivnih kirurških tehnika, učestalost ove nuspojave još uvijek je velika, te iznosi i do 30% kada se koristi antiemetska profilaksa. Ukoliko nema antiemetske zaštite može biti čak i do 80%. Etiološki, poslijeoperativna mučnina i povraćanje uzrokovane su brojnim čimbenicima koji mogu proizlaziti iz određenih karakteristika i sklonosti pacijenta, anestezioloških lijekova, te vrste operacije i kirurške tehnike. Procjena čimbenika povećanog rizika za nastanak poslijeoperativne mučnine i povraćanja pomaže anesteziolozima u odabiru najprikladnije antiemetske zaštite. Terapijski postupci kod poslijeoperativne mučnine i povraćanja obuhvaćaju procjenu bolesnikovog rizika za njihov nastanak, strategiju smanjenja osnovnog rizika, primjenu antiemetske zaštite kod bolesnika s umjerenim i visokim rizikom, te tretiranje mučnine i povraćanja nakon neuspješne antiemetske zaštite. Osnovni rizik svakog pojedinog bolesnika potrebno je objektivno procijeniti pomoću validiranog bodovnog zbroja koji sadrži nekoliko prediktora. Predviđanje nastanka poslijeoperativne mučnine i povraćanja pomoću prediktivnih modela ima umjerenu pouzdanost. Danas poznati modeli predviđanja za nastanak poslijeoperativne mučnine i povraćanja imaju praktičnu vrijednost za stupnjevanje rizika, no osuvremenjen individualni pristup pojedinom bolesniku potreban je za utvrđivanje klinički važne poslijeoperativne mučnine i povraćanja. Kliničko iskustvo anesteziologa i poznavanje pouzdanosti i sigurnosti farmakoloških i nefarmakoloških antiemetskih metoda može poboljšati zadovoljstvo bolesnika, ujedno smanjujući poslijeoperativni pobol i troškove liječenja. Nova istraživanja o ulozi gena u individualnom odgovoru bolesnika na antiemetske lijekove može pomoći kliničarima u oblikovanju terapije poslijeoperativne mučnine i povraćanja prilagođene svakom pojedinom kirurškom bolesniku.Postoperative nausea and vomiting (PONV) are the most common and very unpleasant side effects after general anesthesia. Despite modern anesthetics and non-invasive surgical techniques, the overall incidence still remains high. It is about 30% even with PONV prophylaxis, but can go as high as 80% without prophylaxis. The etiology of PONV is complex and has a multifactorial cause, including patients, anesthetic and surgical risk factors. An assessment of the PONV risk factors helps anesthesiologists to use appropriate antiemetic prophylaxis. The management of PONV includes a strategy for reducing baseline risks, administration of antiemetic prophylaxis for moderate and high risk patients, and rescue treatment if PONV prophylaxis failed. The patient‘s baseline risk should be objectively assessed using a validated risk score with known predictors. The incidence of PONV predicted by predictive models has moderate accuracy. Althoughcurrent predictive models for PONV are practical tools in PONV risk stratification, a more individual approach to each patient is needed to identify patients with more severe PONV. Anesthesiologists\u27 clinical experience and knowledge on the efficacy and safety of pharmacological and non-pharmacological antiemetic methods improve a patient satisfaction, while reducing postoperative morbidity and medical costs. New research on the role of genes in the response to antiemetic agents suggests that PONV prophylaxis and treatment could be tailored for each patient individually